 |
Marica Hasan
Rođena je 1939. u Đurđevcu, od
oca Martina i majke Kate. Potječe iz
radničke obitelji u kojoj su sva
djeca bila muzički nadarena. Kao
četvrto i najmlađe dijete u obitelji Gašparić bila je miljenica svojih
roditelja, između ostalog i zato što
je pokazivala nadarenost za pjevanje
i recitiranje. Nakon završene
osnovne škole, jedina joj je želja
bila da postane pjevačica.
Ta joj se želja ostvaruje 1959. godine u Đurđevcu na priredbi
"Mikrofon je vaš", gdje pjevajući s
bratom Franjom u duetu osvaja prvu
nagradu. Time utire put za daljnje
bavljenje pjevanjem.
Godine 1965. snima svoju prvu ploču. I tada s bratom Tomom
piše pjesme "Đurđevački Picoki",
"Ženo moja kak' ti znaš", "Pozdrav
majci" i "Tebi |
|
|
za rođendan". Ujedno sa popularnim sastavom
"Braća Gašparić" nastupa na
zabavama, svadbama i kulturnim priredbama. Godine
1968.- piše pjesme za svoju drugu ploču. To
su "Od Osijeka pa do Varaždina" i "Već je
mnogo dana prošlo". |
 |
Obitelj
Gašparić
u danima slave.
(lijevo)
Maricu i danas
glas služi kao nekad
(desno s nastupa u Podravskim
Sesvetama) |
 |
|
Godina 1973. donosi joj treću ploču,
na kojoj se nalazi njena
najomiljenija pjesma "Oj, ftičica Vijoglavka", za koju je tekst
napisala sama, a melodiju je čula od svog
pokojnog oca Martina. |
 |
Godine 1991.
snima kasetu na kojoj ima nekoliko
pjesama
za koje je tekst napisala sama. To
su "Konji vrani", "Išla Maga" i
"Ponoć je, mila majko". To je
samo dio njenog rada koji ju nuka
da i dalje piše
pjesme i sakuplja
ih u zbirke. |
 |
|
U prvoj knjizi pjesama "V srce sam te dela", kao i
u drugoj "Ljubav čez stihove", opisuje
stare običaje Đurđevačkog kraja i
sve ono što joj dušu zaokuplja. Te
dvije knjige, kao i treću
"Nedostižna ljubav", posvetila je svojoj djeci:
Zdravku i Željkici, unučicama Heleni i
Andreji, a posebno svojim roditeljima, te
braći Franji i Tomi, kao i snahi Nadi.
Iz prve knjige
najdraža joj je pjesma "Ti si mi najdrakši",
a iz druge "Moj
Đurđevac, se si moje". U trećoj knjizi,
najdraža pjesma je "Piši dete moje".
Knjiga "Nedostižna ljubav" posebna je za
nju, jer je još bogatija rječnikom
podravskog podneblja.
U njima je obuhvatila sve ljubavi svoje Hrvatske, njene drage
Podravine, rodnog joj mjesta Đurđevca kojemu
je dala svu svoju mladost i ne osjetivši
kako godine brzo prolaze, uz pjesmu, ljubav
i šalu. |
 |
Kad se prije dvije godine pojavila
knjiga pjesama Marice Hasan "V srce sam te dela",
samo malobrojnima je bilo jasno da
će nas pjesnikinja obradovati još
bogatijim i zrelijim ostvarenjima u
vrlo kratkom razdoblju. U toj je
zbirci riječ |
|
|
o pjesničkim
slikama Podravine i Đurđevca,
cvijeća i ljubavi, ali i djetinjim
uspomenama iz "Naše vulice". Knjiga je, dakako,
napisana na kajkavštini, baš ka o i
druga zbirka poezije s naslovom
"Ljubav čez stiove". Kako
smatra autor predgovora, ovdje je
ciklus ljubavnih pjesama
najbogatiji, ali nisu zaboravljeni
ni stihovi o zavičaju i dječjim
nestašlucima, zatim o svecima i
svetkovinama i drugim motivima.
Konačno, u već prepoznatljivom
stilu, u ovoj najobimnijoj zbirci
pjesama, čitatelj može još snažnije
doživjeti čulnost i zvučnost
kajkavskog izričaja, koji još jače i
upečatljivije izražava svaki dodir,
pokret ruke, znojno
tijelo, krhotinu podravske
stvarnosti, čežnju i bol. |
 |
Najintenzivnija, najsretnija i
najvrjednija su maričina sjećanja
ljubavi, jer svijet ne zaboravlja i
duboko u sebi nosi proživljene
trenutke ljubavi prema muškarcu, kao
dio ljubavi prema čovjeku, djeci,
obitelji, prema zemlji, domovini i
svojoj rodnoj Podravini. Kada
slušate glas i poeziju Marice Hasan,
i u vama se nešto pokreće, javljaju
se slike prepoznavanja, vlastita
siječanja, osjećaja i slutnji.
Polako spoznajete da komunicirate s
osobom koja ima izuzetnu volju, koja
je sanjar, ali s realnim ciljevima;
koja vjeruje u sebe i svoj plod u
obliku poezije, što ga želi ostaviti
svojim prijateljima, obitelji i
rodnom kraju, ukoričenog za
vječnost. U svojim pjesmama se
Marica razotkriva kao osoba koja
mnogo toga zapaža i vidi u životu,
koja je mnogo toga proživjela, koja
piše poeziju da bi ogoljela sebe,
svoju dušu. Glas je to iskren koji
govori o ljubavima, porazima, svojim
nadanjima i stremljenjima.
(Iz recenzije jedne od
njenih knjiga) |
|
|
Marica je i danas
živahna i vesela osoba iako u ruci
drži češće iglu i konac nego
mikrofon ili olovku i papir, što je
rezultiralo mnogobrojnim slikama na
platnu s motivima podravskog kraja.
Moja su vam vrata uvijek
otvorena. Dođite i pogledajte rekla
nam je Marica na rastanku.
Hvala ti Marice na pjesmama,
iskrenoj ispovijesti, podacima i
dokumentima! (I toploj kavi.) |
|
|
|
