Neki pjevaju, plešu, recitiraju svoje pjesmice, glume, pjevaju, sviraju u tamburaškom sastavu, crtaju slike, plakate, uređuju pozornicu, izrađuju maske ili šalju svoje literarne i likovne radove na razne natječaje u dječjim časopisima

Ritmička grupa naše škole 
prilikom jednog od mnogobrojnih 
nastupa pred svojim učiteljima 
i roditeljima.

Učenici naše škole izrađuju za Uskrs nadaleko čuvene sesvečke pisanice i to posebnom tehnologijom koja se prenosi s pokoljenja na pokoljenje.

U slobodno vrijeme igramo šah ili tražimo nove knjige.

   Stigli su gosti iz susjedne države, učenici i učitelji iz mađarskog sela Vajszlo. Srdačno smo ih dočekali. U velikoj sali kraj naše škole poslije službenog programa sjedili su mađarski đaci pomalo sramežljivo, ali puni očekivanja. Svima nam ista su pitanja lutala po glavi. Kako ćemo se sporazumjeti? Kako ćemo se sprijateljiti? Sumnjičavo smo ih gledali kao i oni nas. Odjednom je "pukao led"! Tko ga je probio, ne zna se,ali po završetku kulturno-umjetničkog  programa već smo bili izmiješani. Neki su pokušavali

razgovarati engleskim jezikom,a neki "rukama i nogama". Neki su naši dječaci blistali koristeći svoje znanje mađarskog  jezika koje je, nažalost, bilo ograničeno samo na neke izraze. Šteta što takvih učenika nije bilo više.   
     Športski programi donijeli su pobjedu i veselje našoj školi. Brzo su se rađala prijateljstva i ljubavi. Mađarski su dječaci neke djevojke iz sedmog i osmog razreda naše škole obasipali darovima. Koliko je suza bilo na rastanku!
     Sada smo svi u iščekivanju tko će ići u Mađarsku kada naša škola bude posjećivala njihovu.
                                                                                                    Beatrix Ružman

 

Osmi razred!  

    Kako vrijeme brzo leti! Sve mi se to čini nevjerojatno. Nisam li još jučer bila ona mala, sitna djevojčica iz prvog razreda? Sada sam osmašica, a još se sjećam prvih slova, koja su htjela "poletjeti" iz bilježnice! Promatram svoje drugove. Razvili smo  se u različite ličnosti. S koncem školske godine doći će i kraj našemu druženju. Ili možda ne, jer nas većina ima slične planove o školovanju.   Pa ipak, ovih osam godina bile su najljepše godine moga djetinjstva. Bilo je suza i nezgoda, no najviše smijeha. Sumnjam da ću moći sklapati takva prijateljstva. Upoznali smo se kao djeca,  a rastajemo se kao mladi ljudi. Željela bih zahvaliti učiteljici iz prvih godina školovanja, i svim svojim sadašnjim učiteljima. Neću ih moći zaboraviti, jer je svatko od njih dodao
ponešto osobi koju sada predstavljam.
Bili su to ljudi koji su me proveli kroz
đačko doba, i pokazali mi put.
Mislim da ću to znati cijeniti u svojoj budućnosti.
                             Tanja Cugovčan

Učenici i učenice naše škole u župnoj crkvi Svih
Svetih pjevaju, sviraju i nastupaju u igrokazima
 pod vodstvom sestre Karmen i sesvečkog
 župnika Tomislava Hrupeca.

    Učenici i učitelji naše škole na "Danima kruha" u Križevcima